O istini i ostalim iznenađenjima koje skriva vino


O istini i ostalim iznenađenjima koje skriva vino

In vino veritas, kažu – u vinu je istina. Ima doista nešto u ovoj božanskoj tekućini što nas približi vlastitoj istini, što skine s nas slojeve svakodnevnih strahova, obrambenih mehanizama, što nam oduzme moć uljepšavanja i potakne nas da budemo svoji bez da razmišljamo o posljedicama takvog bivanja.

Jeste li primijetili to kod sebe? Kod ljudi oko sebe? Sa svakom čašom čovjekov se pogled na svijet mijenja. I ne govorim sad o ekstremnim situacijama i totalnom iskrivljenju percepcije u slučajevima kad se pretjera, govorim o onom nekom zanimljivom osjećaju kad jednostavno sve što vas okružuje najednom postane oslobođeno obmana – kako vaših, tako i tuđih.

O iskrenosti i istini

Ljudi često poistovjećuju iskrenost i istinu, no ima tu nekih razlika iako su ova dva pojma uvijek blisko vezana. Iskrenost je kad čovjek bez suzdržavanja otvoreno prizna ono što mu leži na duši i u umu. Iskrenost svi navodno vole, no samo ju rijetki zapravo mogu podnijeti i samo ju rijetki zapravo mogu prakticirati na svakodnevnoj bazi. Ne želimo povrijediti i ne želimo biti povrijeđeni – zato pribjegavamo različitim oblicima uljepšavanja i bijelim lažima, koje i ne doživljavamo više kao nešto loše. I najednom, u društvu koje navodno iskrenost nadasve cijeni, oni iskreni obično bivaju smatrani pomalo ludima.
Što se istine tiče, uz onu koja je svima zajednička, postoje i pojedinačne istine – svatko od nas ima svoju vlastitu koju drugi uglavnom nikada ne mogu do kraja shvatiti. To od njih ne treba ni tražiti. Dovoljno je da se s vlastitom istinom sami znamo susresti. Mislim da upravo tu istinu u vinu pronalazimo – svatko svoju. A uz nju nam obično dopliva i iskrenost! Zato je uvijek tako zanimljivo kad vino poteče!

Biti svoj

Danas je u trendu biti autentičan – toliko da već sama ta riječ postaje pomalo iritantna. Na svakom koraku to se doslovno zapovijeda. No smiješ biti autentičan samo na određeni način – onaj koji je trenutno u modi.
Ako to zaista odlučite biti, ako zaista odlučite ponosno nositi svoju istinu na najiskreniji mogući način, češće ćete nailaziti na neodobravanja i osude, nego na odobravanja i pohvale. I sumnjam da ćete ikad biti zaista u modi, no to vam tada i neće biti važno. Biti istinski svoj obično znači biti malo čudan u očima većine, a kako je u čovjeku kao društvenom biću potreba za tim da bude prihvaćen često jača od potrebe za tim da bude iskren, njemu uglavnom nije problem žrtvovati one komadiće sebe koji su drugima iritantni. Nema strpljenja čekati da se pojave oni kojima bi to eventualno bilo zanimljivo.

I ne, samo vino vas neće naučiti kako biti iskren ni kako prihvatiti svoju istinu, ono će vam ju samo pokazati u određenim trenucima, a vi onda na njezinom oslobođenju morate vrijedno raditi iz dana u dan. Kako se čovjeka od malena steže kojekakvim pravilima, on zaboravi biti svoj pa to kasnije u životu mora opet naučiti. I mada takvi kakvi jeste vjerojatno nećete uvijek biti prihvaćeni od većine, definitivno se isplati njegovati vlastitu istinu – to je osnovni preduvjet zadovoljnom, ispunjenom životu.

Na kraju krajeva, vjerujem da smo takvi kakvi jesmo s razlogom i da baš takvi trebamo ovome svijetu. I mada vas neće prihvaćati uvijek svi, sigurna sam da će vas život nagraditi tako što će vas okružiti nekolicinom onih koji će znati cijeniti vašu posebnost. A uz takve će vam biti istinski gušt boraviti, i dobro će vino biti još bolje, a istina i sva ona iznenađenja koje vino skriva još zanimljivija!

+ There are no comments

Add yours