Kraj godišnjeg odmora i pripreme za berbu 2017.


Kraj godišnjeg odmora i pripreme za berbu 2017.

Sredinu kolovoza svake godine doživljavam kao da je doček nove godine. Zapravo, nama godina stvarno počinje s berbom. To je razlog da nakon određenog vremena u tekućoj godini o prošloj govorimo kao da je tekuća. Jer je sada u sredini 2017. godine još uvijek aktualna 2016. godina odnosno vina iz prošle godine. Eto još jedan razlog zašto je dobro biti vinarka. Ako bi to bilo tako u stvarnom životu, sad bih bila godinu dana mlađa. Ali šalu na stranu, slijedi nam nova godina, berba 2017., moja sedma berba, koja nam znači puno više nego kraj kalendarske godine.

Kraj godišnjeg odmora

Završava se mirno ljetno razdoblje, godišnji odmor je iza nas – ove godine smo uživali u najdužem odmoru ikada, punih 2 tjedna, neprocjenjivo. No, pored posla, uživali smo i u drugim kraćim aktivnostima preko ljeta pa uistinu možemo biti zadovoljni. Družila sam se s prijateljima, uživala u ljepotama prirode Dunava, iskoristivši skoro svaki vrući dan za kupanje. Čitala sam dobre knjige, posjetila Istanbul grad sa svojim jedinstvenim muzejom Hagia Sophia koji je mi je ostao u srcu zauvijek i već planiram idući posjet u proljeće iduće godine. Posjetila sam i drugi grad blizak mom srcu, prelijepu Budimpeštu i naravno more, prekrasno naše Jadransko more, Pelješac, a usput i Međugorje. Popela se na svetište na žegi od 43 stupnja. Nevjerojatno, ali istinito! Priznajem javno – dragi moji prijatelji koji ćete ovo čitati, nemojte se smijati, molim vas – ne volim šetati. Ali kad je dobro društvo, čovjek se prepusti želji većine i eto… Preživjela sam. Je da sam skoro ostala tamo u nesvijesti od vrućine i umora od vožnje. I bila sam jedina koja se usudila pitati na pola puta ima li gore kafića pa sam brzo ušutjela kad sam vidjela reakcije ekipe. A što reći… I to sam ja!
Krajem srpnja proslavili smo i 10. rođendan mog sina Davida, što je za mene nevjerojatno jer imam osjećaj da se tek jučer rodio, ali mislim da nisam jedini roditelj s takvim osjećajima. Sve u svemu, pogledavši unazad, prekrasnih dva mjeseca je iza mene i mislim da u ovu berbu ulazim stvarno odmoreno.

berba 2017. u vinogradima Pinkert

Ako se sad pitate ‘a tko je radio u podrumu za to vrijeme?’, moram se zahvaliti. Zahvaliti se mom ocu Zoltanu koji je neprestano radio cijelo ljeto i tek sad ide na zasluženi godišnji odmor, početkom 9. mjeseca, prvi puta za vrijeme početka berbe. Prvi puta neće biti prisutan!! To je bilo nezamislivo još prije par godina.
I po tome se vidi kako smo kroz te godine otkad radimo zajedno postali team.
Zajedno rasli, učili, tolerirali jedno drugome puno toga. Da od te curice, koja je prve godine plakala u berbi kako ne zna ništa i što će od toga svega ispasti, danas stoji poduzetnica s vrhunskom ekipom iza sebe, mirno čekajući prvi dan kad nam uđe portugizac u dvorište. Već kad pomislim na to, osjetim miris mošta po dvorištu.

Svi koji ovo čitate, molim vas, držite nam fige. Držite nam fige da vam i ove, odnosno i iduće godine, uspijemo isporučiti bar toliko dobra vina kao ove godine. Držite mi fige da se ono grožđe što mi tata isporučuje iz vinograda u toliko zdravom i lijepom obliku kao što to sada izgleda, kao rezultat njegovog cjelogodišnjeg truda i rada, u rukama mojim, enologa i podrumara pretvori u takve zadovoljne osmijehe sa strane naših kupaca u kojima smo uživali do sada.

+ There are no comments

Add yours