Vino – kap božanskog u svakodnevnom


Vino – kap božanskog u svakodnevnom

Kažu da je počelo sasvim slučajno u dalekim godinama što ih brojimo prije Kristovog rođenja – netko zaljubljen u slatke bobice vinove loze, koju su tada tek počeli razmnožavati i uzgajati, poželio si je sačuvati malo više istih za kasnije. Zahvaljujući lošem čuvanju, došlo je do fermentacije i gle čuda! Pojavilo se nešto do tada nepoznato i na čovjeka ostavilo zanimljiv učinak – progovorilo je o svijetu puno većem od ovog opipljivog i brzo dobilo epitet božanskoga. Pogađate – riječ je o vinu.

Nekako uvijek bude tako – svim velikim stvarima vrata otvori slučajnost – ili ipak slučajnosti ne postoje i sve je dio nekog većeg plana kojem se zanimljivije skrivati pred našim očima?

Zbog nekih drugih “slučajnosti” koje su nam sačuvale ostatke najstarijih vina, danas znamo da se ono pilo još u razdoblju od 5000 do 5400 g. pr. Kr., a samo tisuću godina kasnije, u Mezopotamiji, Siriji i Egiptu, tehnologija proizvodnje vina bila je itekako dobro uhodana. U to doba vino je bilo isključivo piće povlaštenih.

Svojevrsni “boom” nastaje onda kad vino stiže u Grčku odakle se ubrzano širi po zapadnom svijetu. Grci su vinom naveliko trgovali, znali su i za pozitivan utjecaj vina na ljudsko zdravlje, no ono je za njih bilo važno i kao božansko piće kojim se slavio život. Vino je značilo ekstazu u kojoj se bilo moguće susresti s božanskim. U dugim svečanostima napuštalo se granice svakodnevice i slijedilo Dioniza, boga životne radosti, vina i rađanja/plodnosti.

Nešto kasnije, u kršćanskom svijetu, slavlje života promijenilo je svoj izraz, no vino je i dalje ostalo jednako moćno, jednako vrijedan Božji dar čovjeku – ono postaje simbol krvi Otkupiteljeve i važan dio Euharistije. Ono je ujedno i upozorenje na zamke čovjekove neumjerenosti koja radost lako pretvara u gorčinu.

Malo po malo, vino je osvojilo cijeli svijet.
Da ne pričam o tome koliku gospodarsku moć vino ima za regije i zemlje, koliko je generacija othranilo i dalo im sve potrebno za pristojan život. Dajte mu ljubav i ono će vam je vratiti.

Za modernog čovjeka ono možda više ne znači božansku ekstazu, no zar ipak nije svojevrsna kap božanskog u svakodnevnom?
Nema li čaša vina moć nakratko zaustaviti strmoglavo prolaženje vremena i podsjetiti nas na to koliko je lijepo uživati u trenutku? Ne podsjeća li nas na to da postoji i nešto veće od brzog, opipljivog svijeta u kojem živimo?

Na kraju krajeva, i ova prilika da radim ono što volim i od toga živim, da si dan začinim vlastitim vinom, pruža božanski dobar osjećaj!

Živjeli!

+ There are no comments

Add yours