Žena ženi o poslu


Žena ženi o poslu

To što sam žena meni ne predstavlja nikakvo ograničenje u poslu kojim se bavim i u kojem istinski uživam. Također, ne vidim ništa neobično u tome što vodim vinariju pa me malo iznenadi to što se ponekad upravo ta kombinacija – žena poduzetnica – voli isticati kao nešto neobično, posebno, nesvakidašnje. Čini se da je ovo naše moderno društvo još uvijek pomalo iznenađeno svim onim što žene zaista mogu! A uz iznenađenje obično dođe i jedna, barem mala, doza sumnje – nešto što se inače ne javlja kada su na vodećim pozicijama muškarci, kojima te uloge “dolaze prirodnije”.
Zbog svega toga, zbog stava koji se ne voli priznati, ali se često osjeti u zraku, žene se imaju potrebu dokazivati više nego muškarci – neprestano iznova potvrđivati svoju vrijednost.

ŠTO NAM JE DONIJELA EMANCIPACIJA?

Borile smo se za emancipaciju, a sad kad smo ju izborile, kad imamo ista prava, borimo se da nas cijene i priznaju isto kao muškarce pa onda kukamo da smo izgubile ženstvenost. Neke čak i pretjeruju – toliko su sretne da smo izborile pravo na radno vrijeme od 15 sati u nekim menadžerskim foteljama da zaborave da su žene, pa mi se čini da su počele glumiti muškarce u štiklama. Paralelno tome, žalosno je da su u tom procesu i neki muškarci počeli glumiti žene, odnosno izgubili muškost… Sve je tanja ona zdrava granica između dva spola. Kad se radi o poslu i kad me pitaju kako to da žena vodi vinariju – inače jako ne volim to pitanje – moram vas razočarati. Ne vozim traktor, ne popravljam prešu i vinifikator ako dođe do nekog kvara; dan danas ne znam voziti u blatu poslije kiše u vinogradima, pa zapnem po ne znam koji put (kao što ste vidjeli nedavno na FB-u), pa zovem kolegu – muškarca. Ne nosim teške kartone jer mi je jednostavno teško i ne želim. I hvala Bogu da još postoje muškarci kojima nismo toliko ubile muškost s tom silnom emancipacijom da mi se sjete pomoći ako zatreba. Ako ne, ja ću ih zamoliti, jer sam emancipirana žena pa imam usta :).

BUDITE U BALANSU i KOOPERIRAJTE

Bitan je balans… Nije to do muškarca ili do žene… Bitno je da mi žene koje danas trebamo raditi puno ne zaboravimo prvenstveno ostati žene. A muškarci trebaju shvatiti da su današnja vremena takva da trebamo kooperirati. Oni zbog toga neće biti ni malo manje muškarci.
Jesmo li se ikad zapitale kako su muškarci doživjeli ovu veliku „evoluciju“ žena? Zamislimo samo malo kako je njima bilo gledati kako su žene, koje su tisućljećima kod kuće čuvale vatru, odjednom „poludjele“- jer gledajući povijest, zadnjih cca 50-100 godina je samo trenutak. Obule štikle, počele raditi i zarađivati izvan kuće – ne daj Bože više od muškarca – uzele babysittere itd. Naravno da su se i muškarci promijenili. I oni su se trebali prilagoditi. I svaka čast svima koji žive zdravo i samopouzdano danas kad ne moram govoriti kakvi „ideali“ izlaze iz medija, bilo da je žena ili muškarac. Ovisno iz koje kulturološke sredine dolaze, nekima je to naravno bilo teže, nekima lakše, neki se dan danas bore.

Ali odgovorno tvrdim da su u današnje vrijeme „naj“ žene one koje, bez obzira na posao izvan kuće, žele i uspijevaju ostati žene u klasičnom smislu, a „naj“ muškarci oni koji su se uspjeli prilagoditi novom načinu obiteljskog života i imaju dovoljno samopouzdanja što se tiče svoje muškosti da se ne osjećaju manje vrijednima ako pomažu svojoj ženi zadržati taj balans i kod kuće. Jako je važno naučiti kooperirati. Kooperirati na poslu, kooperirati u obitelji, a najbitnije – kooperirati sa sobom! Govorim to kao samohrana majka koja odgaja svog sina sama već 10 godina. I vjerujte mi, ne bih bila nigdje bez pomoći obitelji, svojih kooperanata i muških kolega, kojima sam beskrajno zahvalna, jer bez njih ne bih imala što pričati kad me novinari pitaju „Woow, kako je biti žena vinarka?“. Koliko god smo „superheroji“ od žene i muškarca, teško je danas biti kompletna osoba i bez obzira na spol, borimo se sa sobom podjednako. Ponekad čak i plačemo kad i gdje nas nitko ne vidi.

Summa summarum – cijenite i volite prvenstveno sebe, pa svoje „kooperante“, tko god da oni jesu, i nemojte se boriti protiv nikoga i ničega. Pratite samo unutarnji glas, ono što osjećate prirodno i ne želite biti superheroji zbog drugoga. Neće biti uvjerljivo. Budite u balansu.

+ There are no comments

Add yours