Osvrt na WINEOS 2017.


Osvrt na WINEOS 2017.

Na samom početku prosinca, od 1. do 2. 12., imala sam priliku sudjelovati na WINEOS sajmu u Osijeku. Manifestacija se drugu godinu za redom održavala u Esseker centru koji je po meni idealan prostor za tu svrhu.
Tijekom godine se u cijeloj Hrvatskoj organizira puno sličnih sajmova. Na većini njih sudjelujemo, neki su mi od njih prirasli srcu više, neki manje, a WINEOS je za mene doista nešto posebno. Kao lokalpatriotu jako mi je važno da i mi, ali i drugi, svojom prisutnošću podržavamo lokalne manifestacije što je više moguće, pogotovo kad se nešto organizira na ovakvom nivou – nema dvojbe oko toga gdje nam je tada mjesto. Uz WINEOS istaknula bih i Večer vina i umjetnosti u dvorištu Kazamata (Osijek), događaj nešto drugačije atmosfere i koncepta, no također meni jako drag. Vratimo se WINEOS-u.

Vrhunski stručnjaci, prijateljska atmosfera i vina za pamćenje

Na WINEOS-u sam doma. Posebno bih istaknula prijateljsku atmosferu koja vlada na sajmu. Posjećenost nije masovna, što je po meni svakako dobro, pa ljudi mogu međusobno kvalitetno porazgovarati. Na WINEOS-u se prije svega osjeća opuštenost i sigurna sam da ključnu ulogu u tome igra naše veliko slavonsko-baranjsko srce. Cijelo vas vrijeme tu prati osjećaj da ste na tematskom rođendanu ili nekom sličnom događanju, u dobroj i prijateljskoj atmosferi.

Osijek je tog vikenda bio krcat, ne samo zbog WINEOS-a, već i zbog početka Adventa u Osijeku, koji je ove godine na stvarno visokom nivou. Uz sve, i Sabor je imao sjednicu tu pa smo imali osjećaj kao da smo u mini Zagrebu. Uistinu se nadam da će ovakvih vikenda ubuduće biti i više. Osijek je pun perspektivnih mladih ljudi koji su temelj budućnosti ovog divnog grada na Dravi. I na WINEOS-u je bilo puno mladih koji su uživali u vinima, pozdravljali nas kao stare prijatelje, s velikim opuštenim osmijehom na licu. Na ovom sajmu nismo radili ni sekunde, toliki nam je bio užitak sudjelovati – kako nama, tako i posjetiteljima.

Radionice na kojima se učilo od najboljih

Posebno bih istaknula radionice koje su održane u sklopu WINEOS-a. Nisam mogla ni sanjati da će nam organizatori toliko odličnih, kvalitetnih radionica prirediti, niti sam to igdje dalje vidjela. Vrhunsko iznenađenje, ne znam kako drugačije to opisati! Na radionicama smo imali priliku slušati vinske legende – ljude poput Vlade Krauthakera, Oskara Maurera iz Vojvodine čiju Kadarku kupuju restorani s Michelinovim zvjezdicama, Vinka Zovka iz bosanskog Žepča koji privodi kraju izgradnju vinarije tamo, tako nešto mnogi nisu mogli ni zamisliti, vinarija je kapaciteta nevjerojatnih 35 milijuna litara vina, osigurava posao za 700 obitelji. Zatim Božo Metković, vinar s juga Hrvatske koji proizvodi izvrsnu graševinu! I za kraj gospodin Ivan Enjingi koji čuva neke od najboljih graševina, a koje ima običaj donijeti na radionice. Naravno da sam slušala svaku njegovu riječ kao svećenika u crkvi! Prvi put sam ga srela osobno pa sam iskoristila priliku na radionici da se predstavim (očekivala sam da nije čuo za nas, no znao je tko smo!) i da mu postavim nekoliko pitanja. I gospodin Krauthaker, koji je govorio o mogućnostima arhiviranja vina, nam je pružio priliku da kušamo iznimna vina. Bože, ne smijem ni reći koliko sam godina imala kad su ta legendarna vina stvorena. Doista nešto posebno, nešto što se ne kuša bilo kada. Kada ste kušali graševinu iz 1993.? 🙂
Oskar Maurer, poznati i priznati vinar iz Vojvodine, također je ispričao svoju priču. Pričao je o proizvodnji kadarke i o odnosu prema prirodi – važno je živjeti u harmoniji sa zemljom, tu mi vinari imamo veliku ulogu.
Moderator na svim radionicama je bio naš prijatelj Željko Garmaz, koji je svoju ljubav prema vinima pretočio i u svoje Vinske priče!

Prekrasan mi je bio osjećaj cijelo vrijeme biti u društvu ovih ljudi, koji su uzori, koji me motiviraju i inspiriraju. Neizmjerno sam zahvalna i uistinu ponekad ne znam kako i čime sam zaslužila da mi neki ljudi, poput Željka Garmaza ili Marijana Kneževića, jednog od naših najboljih enologa, postanu – mislim da se neće naljutiti ako to napišem – prijateljima. Prijatelji s kojima se čujem povremeno jer svatko od nas vodi svoje živote i svatko radi svoj posao, no kad se nađemo odmah se osjeti posebna toplina prijateljstva.

Šlag na torti bio je kada je Ivan Enjingi došao tijekom sajma do našeg štanda kušati vina! Podijelio je sa mnom nekoliko korisnih savjeta i dao mi svoju posjetnicu rekavši onako iskreno i iz srca da mu se slobodno obratim za pomoć ili savjet, da se javim ako budem imala problema. Nadam se da problema neće biti, a savjeti uvijek dobro dođu. Spremila sam njegovu posjetnicu na sigurno.

Hvala vam, prekrasni ljudi! Sretna sam što sam vas imala priliku upoznati i neopisivo zahvalna što imam priliku učiti od najboljih! Vama je to sve možda sitnica, no meni je najveća motivacija!

+ There are no comments

Add yours